Dugo, dugo vremena nisam imao vremena, motivacije niti inspiracije za napisati novi članak, ali kad vam se nešto “muva” po glavi dulje vrijeme, a u jednom danu vas na to podsjete 2,3 nepovezane stvari, onda je stvarno vrijeme za “pustiti se sa lanca”.

Ovaj blog nije news site, i vi ste vjerojatno već naletili na vijest da je u Francuskoj zabranjeno korištenje riječi Facebook i Twitter u informativnima programima TV i radio postaja. Čak i da niste, sigurno ste ovih dana čitali o razbijenom lancu prostitucije u Hrvatskoj? Ako ni to niste, vjerojatno ležite na nekoj od predivnih hrvatskih plaža ili cugate s Bajsom na Zrču i baš vas briga za svijet marketinga.

Te dvije “novosti” su bile trigger ovog članka, iako me je zapravo Maja Šuput i auto industrija, te silne emisije o autima na TV-u, potakla na ovo promišljanje.

O čemu se radi? Krenimo redom.

Prije nekog vremena sam na nekoj od društveno neprihvaćenih emisija, mada sa licemjernom gledanošću, vidio ekskluzivnu premijeru novog spota Maje Šuput za pjesmu “Svatovska”. Proguglajte malo video, ako baš morate, ja ga sigurno neću stavljati ovdje.. Kao i svaka prava Hrvatska pjesma (veliko H je iz poštovanja prema tipu pjesama), koja ujedno pretendira za Doru, i ova traje negdje oko 3 min. Dakle spot Maje Šuput se vrtio cca 3 min u udarnom terminu na TV-u. Dublji problem je taj što se direktno promovira novi CD od Maje Šuput (valjda i to netko kupuje), dok drugi pošteni oglašivači plaćaju svu minutažu. No puno, naizgled, banalniji problem je taj što je Maji Šuput to zapravo direktna promocija njenog core businessa – pjevanja na svadbi.

Zbog prikrivenog oglašavanja i favoriziranja Facebooka i Twittera nauštrb ostalih društvenih mreža više se ne smiju spominjati te riječi u informativnim emisijama TV i radio postaja u Francuskoj

Sličnu poveznicu možemo povući sa Majom Morales, Simonom Šajn (Gotovac) i Isabellom Kim Popović, koje se spominju u whocares? aferi, a koje su redom redovite gošće istogoreneimenovane vrlo gledano TV emisije. Promocija njihovih “pjesama”, poezije, suza, pletenica ili čega već, je vrlo vjerojatno promocija njihovog core businessa, što god on bio.

Ostali mi na banalnoj problematici prikrivenog neplaćenog oglašavanja ili dubljoj problematici prikrivenog oglašavanja koje ne tretira sve jednako, problem dolazi uglavnom od strane medija, koji to dopuštaju, a često i potiču. Kreativnost nije rezervirana za kreativce. Na Balkanu kreativaca ima na svakom koraku. Ja osobno skidam kapu dole svakome tko uspije prodati jaja pod bubrege, ali bih svejedno volio barem jednom čuti nekoga, političara ili marketingaša, da se usmjeri i okomi na uzrok, a ne na simptome (što ja upravo i radim ovdje).

Još jedan primjer ove dublje problematike prikrivenog oglašavanja je i rastući broj emisija o autima na TV-u, pa i rastući broj magazina, web stranica, blogova… te tematike. Zar zaista ne postoji nikakvo pravno razmišljanje političara ili marketingaša o preferiranju jedne industrije od strane medija? Test jednog auta u trajanju od 5 minuta nije neka vrsta oglasa? Zamislite da Dijana Čuljak Šelebaj usred Otvorenog ili Dnevnika izvadi iz torbice Niveu i ApiBalm i krene ih uspoređivati? To ne bi bio oglas?

Kampanja za novu hit kremu za kožu ApiBalm se odvija isključivo putem online kanala - na hrvatskim online medijima i na Facebooku

Vjerojatno i ne bi, barem ne do ulaska u EU, jer se tamo prema prikrivenom oglašavanju ne gleda baš blagonaklono. Tamo se čak dešava i to da se zakoni prilagođavaju novom vremenu, pa su u Francuskoj shvatili da spominjanje Facebooka i Twittera šteti drugim društvenim mrežama (sve mi više ovo smrdi na lobi Google-a, ali ok..). Google je pak na identičan način izgradio cijeli svoj image. Pa sjetite se samo koliko ste puta vidjeli na TV-u da netko googla? Naravno u zadnje vrijeme Google nije “in” pa se više ne googla, ali što nam to govori? Dok god je nešto trend to prestaje biti oglas?

To ne bi smio biti slučaj. Kako to spriječiti? Nemam blage veze. I dok mene netko ne pokuša spriječiti vrlo je vjerojatno da ću i ja to pokušati iskoristiti.

Baš kao što i u ovom članku ovako besramno i nimalo prikriveno promoviram novu hit kremu za kožu na bazi propolisa, ulja od lavande i ljekovitog bilja ApiBalm.

Divno je… kad možeš reći da si sudjelovao u stvaranju nečega. Osjećaj zadovoljstva koji se javlja u tebi u trenutku spoznaje uspjeha, pogotovo nakon duge, duge patnje, potrošenih živaca i napornog rada, je osjećaj kojeg sam rijetko prije, barem u toj mjeri, doživio… Nadam se da znate o čemu pričam i da ste barem jednom doživjeli sličan osjećaj. Ja sam ga doživio kada sam diplomirao, kada me direktor ShoeBeDo-a nazvao (nakon što sam već otišao iz firme) da mi se zahvali na sudjelovanju u projektu ShoeBeDo webshopa, jer se taman vraćao sa VIDI dodjele nagrada, gdje je stranica nagrađena nekom od nagrada, kada smo lansirali igricu “Katapultirajte Gotovčeve”, koja je postala mega hit, a možda i još koji put, ali se trenutno ne mogu sjetiti….i konačno u proljeće ove godine, kada sam shvatio da je AdNet konačno prerastao iz projekta u profitabilnu firmu.

Problem kod ostvarivanja velikih ciljeva, je to što doživite zasićenje nakon što ih ispunite i potrebno ih je vrlo brzo zamijeniti za neke nove inače ćete se osjećati prazno.

U AdNet sam zapravo došao na nagovor Jana Jileka. Cijela priča je izgledala obećavajuće, imali smo na raspolaganju početni kapital, postali smo ekskluzivni partner za MySpace za Hrvatsku i Sloveniju, a već smo na samom početku imali dogovorenih 10ak medija za mrežu. Ispočetka smo odredili strategiju i ciljeve. Strategija pozicioniranja isključivo kao mreže, za razliku od svih drugih „mreža“ u Hrvatskoj i regiji, se danas pokazala genijalnim potezom. Zasluge tako krutom, hrabrom, a ujedno i genijalnom potezu najviše idu Janu… Ipak, sve što je izgledalo obećavajuće u početku je vrlo brzo bilo zamagljeno krizom u koju je uletila cijela zemlja, a što je zapravo bilo pogubno za jedan takav startup projekt. Došlo je vrijeme za rezanje svih troškova, otkaze (sorry Bojan )… Situacija više nije izgledala tako obećavajuća, sve do FuturAd-a ove godine, a kako je AdNet preživio to razdoblje od ljeta 2009te do proljeća 2010 će ostati cenzurirano, isto kao što ni o Isusu ne znamo ništa o njegovim tinejdžerskim danima Jedino vam mogu reći da je to bilo vrlo teško razdbolje kako za firmu tako i za sve zaposlenike, pa i mene kao njenog i njihovog direktora. Možda je i moj najveći uspjeh to što je firma ipak preživjela…

Međutim Darwin nikad nije imao na umu puko preživljavanje, tako da je veći uspjeh ipak trebalo malo više i jače „potegnuti“. Iz te perspektive mogu slobodno reći da najviše zasluga za uspjeh Ad-Neta, ne ide niti meni niti Janu, nego dvjema osobama, koje su operativno odradile 99% stvari i koje su bile spremne doći i ostati u AdNet u trenucima kada nije bilo novaca i kada nismo znali iz mjeseca u mjesec hoćemo li imati dovoljno novaca za plaće. Kada ste u poziciji direktora ili vođe onda je vaš posao usmjeravanja ljudi u pravom smjeru, edukacije, motiviranja, stvaranja tima, itd…. i to je iznimno kompleksan proces, koji uvijek može poći po krivu i zato i ovim putem želim zahvaliti Igori i Ivanu što su mi to u potpunosti olakšali… Nadam se da su oni svjesni toga koliko su doprinijeli… Isto se tako nadam da neće ostati samo na tome, te da će se nastaviti razvijati kao što su i do sada… Dobro… osim matematike, to sam siguran da nikad neće savladati

Gibonni je na svom koncertu puno pričao između pjesama, pa je tako ispričao svoju priču kako je počinjao kao autor pjesama da bi sljedeći svoje srce postao ono što danas jest. Kako bi reklo moje “kumče”…živi svoj san…

I to je to…show must go on, Jan postaje novi direktor Ad-Neta i vjerujem da će napraviti odličan posao i da će se Ad-Net nastaviti razvijati. Nakon rada kod oglašivača i višegodišnjeg rada u medijima ja konačno idem raditi u agenciju ….McCann Digipark. To je agencija, koja se do sada iz mog iskustva pokazala kao najbolja u Hrvatskoj što se tiče domene digitalne komunikacije, pa je i logično da idem upravo tamo…

Vuk Ćosić je jednom rekao Janu i meni da je naš izbor to što radimo u medijima i nemamo utjecaja na kampanje i klijente… i što ne možemo napraviti nešto više.

Make your choice…live or die….kako bi rekli u Slagalici strave… ja sam odabrao svoj način potpunijeg života i veselim se tome.

Motocikl je prijevozno sredstvo na 2 kotača, koji vas može odvesti od točke A do točke B za puno manje vremena u odnosu na auto (gužve!) i za puno manje novaca od auta (gužve, potrošnja…). Košta manje, a održavanje i osiguranje su jeftiniji. Sa dodatnom opremom tipa kišni kombinezon se nećemo smočiti ukoliko pada kiša, a sa koferima možemo ponijeti dovoljno stvari sa sobom za tjedni odmor ili izlet. Zašto onda svi ne voze motocikle?

Kuća je mjesto življenja. Obično ima okućnicu. Za cijenu stana od 50 kvadrata u centru Zagreba možemo živjeti na periferiji u dvostruko većoj kući, sa okućnicom, bijelom ogradom i psom… njemačkim ovčarom, zvanim Rex. Održavanje kuće međutim košta znatno više, osiguranje je skuplje, ali sve u svemu ima puno više prednosti nego nedostataka. Možete li zamisliti koliko bi se vaših živaca očuvalo kada bi se vaše dijete igralo u vrtu, a ne na ulici?

Kuću planiram već dulje vrijeme izgraditi i da nije krize već bi neko vrijeme živio u njoj. Motor također planiram kupiti, ali sve ima svoje prioritete, a motor mi je tek treći ili četvrti na toj ljestvici.

No, to vam ionako govorim samo da povežem te dvije stvari sa poantom ovog posta…

Ali kakve to veze ima sa internet oglašavanjem?

Možete li zamisliti recimo da želite kupiti neko prijevozno sredstvo i da vam prodavač “tupi” kako je motor idealno prijevozno sredstvo i zapravo da je #epicfail ako kupiti auto? Nije čak ni bitno ako mu vi kažete da želite krov ili da se ne osjećate dovoljno sigurni na motoru, ili da čak ne znate ni voziti motore. On će vam znati odgovoriti na sva pitanja i pritom “popljuvati” ostale vozače automobila kao idiote.

Ili recimo da dođete agentu nekretnina koji vam želi “uvaliti” kuću u Svetoj Jačkovini, koja je 10 minuta od Zagreba, ako se vozite Kawasaki Ninjom npr., jer su cijene kuća još uvijek netaknute, pa je samim time i provizija veća… Vi želite kupiti stan na Rokovom Perivoju, jer vam klinac želi u školu u Varšavsku, gdje je išao i njegov tata… ali agent ni mrdac od svog nauma. Čak vam kaže da morate biti glupi da kupite stan…

Na tržištu internet oglašavanja postoje mediji, postoje agencije, postoje internet mreže, postoje čak i social media manageri, SEM stručnjaci, SEO stručnjaci, viralni stručnjaci, ali i razno razni programeri, dizajneri, copyright-eri, novinari, guru-i, itd, itd… Svi misle kako znaju puno i da je baš ta usluga, koju oni nude najbolja koja postoji na tržištu, te da su svi ostali budale, jer to još nisu shvatili. Istovremeno se nitko ne želi potruditi naučiti više o svojim klijentima, njihovim potrebama i ciljevima, ali i o konkurenciji te njihovih uslugama.

Možda su banneri za nekoga promašeno oglašavanje i bačen novac. Možda netko tako gleda prema Twitteru, jer je tviteraša u RH još uvijek jako malo. Možda se nekome ne sviđa fama oko Facebooka i prodavanje (lažnih) fanova? Možda klik nije sve? Možda postoji i drugi ciljevi kod oglašivača?

Kako god bilo ja ću sebi sagraditi kuću i kupit ću si motor. I dalje ću se baviti internet oglašavanjem, jer sam dobar u tome i jer se trudim sagledati “big picture” i neću “blatiti” ostale, a sigurno si neću pjevušiti Urbanovu “Ima li tu mjesta za mene…”, nego ću raditi na tome da se tržište poveća i da bude mjesta za sve…

Živim sa curom u dvosobnom stanu, koji ima oko 50 kvadrata, na zagrebačkom Jarunu…u najmu. Stan plaćamo 300€ mjesečno. Kada bi kupili sličan stan, ratu kredita na 30 godina bismo plaćali oko 600€ i vjerojatno bi strepili od bankrota države, deprecijacije kune i porasta kamatnih stopa uzrokovanih povećanim rizikom banaka… Puno sam razmišljao o tome zašto Hrvati, pa i ja, imaju takav mentalitet koji zahtijeva vlasništvo nad nečime, iako isto nije ekonomski opravdano. Stan, apartman na moru, jahte, gumenjaci i sl. “luksuzna dobra” nemaju nikakvu ekonomsku opravdanost… Zašto onda baš moramo imati nešto?

Neki sam dan pak tražio apartman za ljetovanje i slučajno sam naišao na jedan apartman za dvije osobe na Murteru za samo 18€ po danu. Naravno radi se o predsezoni… Malo me ta činjenica potaknula na razmišljanje. Ukoliko je predsezona jeftinija 2 ili 3 puta od sezone, zašto i dalje svi želimo na more u periodu od 15.7. do 15.8.? Može li se možda sezona produžiti sa Hrvatima i ako da kako?

Zamislite da se apartman na more u svibnju, lipnju, rujnu i listopadu može iznajmiti za ispod 10€ po osobi! Isto tako zamislite da je recimo cestarina za autocestu A1, pa čak možda i trajekti, u tih nekoliko mjeseci 50% jeftinija! Kad smo već došli toliko daleko u maštanjima onda možda, samo možda možemo zamisliti i kako dalmatinske “kumice” prodaju voće i povrće sa maržom ispod 100%! Itd….mašti nema kraja!

To bi naravno trebala biti usklađena akcija sa Hrvatskom turističkom zajednicom, Vladom RH, Hrvatskim autocestama, Jadrolinijom… ali što bi sve dobili sa time? Osim što bi malo pomogli sami sebi i olakšali si budžete, toliko potrebne za svakodnevni život, vjerojatno bi pomogli i hrvatskom gospodarstvu, koji toliko pati od neefikasnosti tijekom ljeta, jer nikoga nema kako bi se nesmetano provodili svi projekti… pa je uvijek lakše pričekat koji mjesec.

Koja je tu uloga marketinga?

To bi možda bio i najveći izazov hrvatskih marketingaša ikad, jer čak i da se sto i jedan političar sjednu skupa i dogovore oko ovoga, i da se nakon godinu dana napornih priprema odluči pokrenuti nacionalna kampanja, bilo bi ju stvarno zanimljivo vidjeti na djelu. Tko zna, možda bi taj jedan korak promijenio sve?

Iskreno sumnjam… ja ionako ovo pišem kako bi uvjerio sebe i možda se promijenio! Ali ne prije sljedećeg ljeta…

Priča prva
Konoba u Mošćeničkoj dragi, igra Njemačka protiv Engleske. Svi piju nitko ne jede. Vlasnik mi priča kako je kupio pola tone (!!) jadranskih lignji i pokušao zamijeniti patagonijske koje inače nudi u standardnoj ponudi za 45kn po porciji. Iako porcija jadranskih lignji nije bila preskupa (85kn), nitko nije kupovao, jer, kako kaže, susjedna konoba i dalje prodaje po 45kn.

Lekcija 1 – Iako imaš bolji proizvod treba educirati tržište!

Istovremeno je isti vlasnik uveo jadranske lignje u ponudu svog drugog restorana koji se nalazi u sklopu tvornice Vatropack u Humu na Sutli, te je tamo cijena porcije čak 200kn. Naravno prodaje se kao ludo.

Lekcija 2 – Cijena nije bitna!

Priča druga
Otok Murter, grad Murter, prijatelj slavi svoje posljednje “momačke” dane. Prvi dan je kontinentalni roštilj. Mesnica (valjda jedina) Pivac nas opskrbljuje sa ćevapima veličine policijskog pendreka, bijele boje i okusa tofua miješanog sa raženim kruhom.

Lekcija 3 – Nemoj biti rob navikama!

Ista lokacija, samo dan poslije, nakon par sati sna te popijene kave, u 7h ujutro prijatelj i ja kupujemo preostale orade i brancine od 700 grama u lokalnoj “peškariji”. Kada čujete komentar da se netko najeo ribe, tko inače pojede pola kile mesa, onda vam je jasno da su porcije bile dobre, a okus je bio stvarno fenomelan… ugođaj, pogotovo uz dodatak malvazije, neprocjenjiv.

Lekcija 4 – Tko rano rani, dvije sreće grabi!

Ako usporedimo hrvatski turizam i industriju internet oglašavanja u Hrvatskoj problemi su slični:
1. Needucirano tržište
2. Nedostatak “hrabrosti” u isprobavanju novih stvari od strane korisnika – nedostaje buzz, case studije i sl… koje će ohrabriti nekoga da kupi ribu umjesto ćevapa
3. Fokus na krive stvari – pogrešno se misli da cijena određuje potražnju, dok zapravo treba raditi na povećanju potražnje kroz druge faktore
4. Loša ponuda
…

Isto kako svi znamo da Hrvatska ima ogroman neiskorišteni potencijal, tako se zna da je ogroman potencijal i u internet oglašavanju. Međutim samo oni koji će krenuti odmah, učiti iz grešaka i postajati sve bolji i bolji iz kampanje u kampanju će dobiti brancine od 700 grama i najest će se. Ostalima preporučam Pivac ćevape.

Na stranicama Hure možete vidjeti ekskluzivan video “Što klijenti žele?”, razgovor u 44 Clubu koji se održao 25. siječnja 2010. Traje sat vremena i donosi nam razmišljanja Alexandre Lloyd Davies, suradnice direktora marketinga u Procteru & Gambleu, Petera Buchanana, zamjenika direktora u COI-u te Iana Armstronga, direktor za komunikacije u Hondi pružajući nam iz njihove vlastite perspektive ono što je najbolje za njih, prije nego što su odgovarali na pitanja iz publike.

Video je prije svega namijenjen agencijama, ali može odlično poslužiti i medijima i svim prodavačima, jer se može naučiti kako pomoći agencijama da pomognu klijentima (help me help you).

Mene se osobno najviše dojmila gđica Lloyd Davies, suradnica direktora marketinga P&G-a. Dala je nekoliko natuknica, koje iz moje perspektive izgledaju ovako:

1. Pokaži mi kako će mi se povećati biznis!
Banneri će pomoći oko branding, loyalty-a, kontekstualno oglašavanje oko konverzije, PR članak oko kreiranja buzz-a možda… Ovo može biti i jedna rečenica, kojom ćete pokazati prednost, ali i konkretni benefit za klijenta. Ovo je ultimativna i preliminarna, sine qua non, izjava.

2. Pokaži mi zašto je to pametno!

Zašto je to što predlažeš pametno u odnosu na aktivnosti konkurencije, u odnosu na što se radilo u prošlosti, u odnosu na cijenu… Svi se žele osjećati pametno, zar ne?

3. Radi sa mnom kao da sam ti partner, a ne kao sa klijentom!
Firma želi biti partner sa agencijom. Želi se osjećati kao da su zajedno u nečemu. Mediji i prodavači trebaju to poštivati.

4. Pitaj s kime možeš pričati!
Pogotovo u velikim firmama, postoje dedicirane osobe za gotovo svaku aktivnost. Pitaj insidera s kime možeš pričati, oko pojedinog zahtjeva i uštedjeti ćeš vrijeme i sebi i svima u firmi.

5. Prvo nazovi!
Kada nudiš nešto novo, nazovi onoga kome to nudiš tjedan dana ranije i pitaj šta misli o tome. Nakon tjedan dana možeš poslati i mail, ta osoba će se sjetiti o čemu se radi. Postotak uspješnosti drastično raste, samo sa jednim pozivom učinjenim u pravo vrijeme. Provjereno!

6. Pokaži jeli to što nudiš mjerljivo!
I budi iskren ako nije! Ako je mjerljivo, a postoje problem isto tako ukaži na njih (skupo mjerenje brandinga online oglašavanje npr..)

7. Kratko je slatko!
Postoji jedna osoba, koja navodno radi 2-satne prezentacije, a ljudi se moraju opskrbiti sa kavama prije sastanka sa tom osobom. Kratka prezentacija, znači da ste savladali ovih 6 točaka gore i da možete u 10 rečenica reći, barem okvirno, što nudite i koji su mogući efekti.

8. Što će korisnik stvarno vidjeti?
Ako nešto možete pokazati, pokažite! Vizualizacija je iznimno bitna. Ako je preskupo napraviti custom made vizualizaciju, pokažite nešto slično.

9. If this was your money…
Da li bi vi uložili svoj novac u to što predlažete? Ako već jeste, kažite to glasno i jasno…

10. I male stvari su bitne…
Jer mogu voditi prema većima. Iz pozicije agencija ovo bi značilo da je klijent uvijek spreman čuti za nešto novo, svježe, kreativno. Agencija se ne bi trebala libiti ponuditi klijentu (sorry…partner) možda samo neku malu stvar. Ako oduševi, to će sigurno voditi prema većim poslovima. Mi ostali bismo trebali također biti ti koji se nećemo bojati stalno nešto nudity agencijama, jer smo mali ili jer nam se netko nije javio mjesec dana na mail. Ipak moramo biti svjesni da je nas puno više i da ne mogu svi proći kroz vrata u isti tren.

Kada ste poduzetnik ljeto prestaje biti ono što je bilo kada ste bili mlađi (spavanje do podne, gledanje telke satima, igranje na kompjuteru, bavljenje sportom, svakodnevni izlasci…).

Kada ste poduzetnik koji se bavi internet medijima i oglašavanjem ljeto postaje vječni upitnik:
Jeli to pravo vrijeme za pokrenuti novi projekt? Jeli to pravo vrijeme za učenje? Jeli to pravo vrijeme za ispraviti neke pogreške? Jeli ima koga na poslu za prodaju? Trebamo li se reorganizirati?

Savršeni odmor by Istok Pavlović

Ili je to vrijeme za odmoriti se i napuniti baterije? Mogu li se uopće opustiti dovoljno na moru? Možda bi bilo dobro baciti Blackberry u more i zaboraviti na sve brige? A kako ću onda vidjeti mailove i jučerašnji Analytics? Kako ću znati ako se netko javi za oglašavanje? Kako ću znati ako mi kolege nalete na neki problem? Nedostupnost, pogotovo u manjim firmama jednostavno nije opcija, barem ne dobra.

Teško je održati isti ritam napora kroz cijelu godinu. U mojoj firmi je prošla i ova godina bila stvarno burna. Lani, u kriznoj godini, smo tek krenuli raditi te smo se uspješno pozicionirali kao prva i jedina prava internet oglasna mreža u Hrvatskoj. AdNet to stvarno i jest, ali nije bilo lako, pogotovo ne bez većeg financijskog zaleđa, a mi smo to uspjeli. Ova godina je bila presudna – hoćemo li opstati ili ćemo uzgajati artičoke i prodavati hrenovke na kolicima. Daleko je još do kraja godine, ali prva polovica godine je bila iznimno uspješna te konačno vidimo svjetlo na kraju ovog dugog tunela.

Konačno sam sebi odgovorio na većinu ovih pitanja i konačno znam da neću ništa postići preko ljeta, ako nisam ništa radio na proljeće ili preko zime. Ljeto je dugo, ali godišnji nije, tako da ću stići napraviti sve što sam si zacrtao, jer bi me u suprotnom sve to dočekalo najesen.

A što vi možete raditi preko ljeta? Evo vam par prijedloga:

Oglašavajte se! Iluzija je da preko ljeta nitko ne ide na internet. AdNet nudi posebnu ljetnu akciju oglašavanja AdMassacre,na svim medijima u svojoj mreži (30ak medija), sa ukupnim dosegom preko 700.000 različitih korisnika. Putem ove akcije možete zakupiti milijun prikaza već od 1.740 kn. Takva ponuda je zaista jedinstvena u Hrvatskoj, a zadnjih nekoliko AdMassacre akcija je pokazalo odlične rezultate – prva akcija je krenula prije samo 3 mjeseca, a otada smo imali preko 20 kampanja. Ovom akcijom svaka firma može osigurati odlične prodajne rezultate preko ljeta, ili napraviti odličan branding te se pripremiti za jesen.

Educirajte se! Moj prijatelj i kolega te jedan od pionira internet oglašavanja u Hrvatskoj, Jan Jilek radi Ljetnu školu internet oglašavanja gdje ćete u maloj grupici moći naučiti više o internet oglašavanju. Puno više! Ako je vaša firma konačno shvatila da se na internetu ipak nešto dešava i da će najesen morati nešto napraviti po tom pitanju, ovo vam je idealna prilika za dobiti bonus na kraju godine.

Da bi ostvario snove, moraš se najprije probuditi, a ljeto je idealno doba za to!

Ožujsko pivo, kao uostalom i većina piva u svijetu, se jako veže uz nogomet. Nekako sport i alkohol ne idu skupa, ali navijači koji prate sport i alkohol definitivno idu. Uostalom navijači i bauštelci su vjerojatno i najveći potrošači pive.

Pravi fanovi nogometa žive taj lifestyle bez obzira na uspjehe HR repke, Dinama ili Hajduka. Dio tog lifestyle-a su hakl, igranje plejke (FIFA, PES…), gledanje tekmi, klađenje, dresovi, pijenje pive, a najzgriženiji fanovi smišljaju sve moguće igre vezane uz nogomet, pa otuda i igra nogometa sa čepovima.

Igra čepomet na Ožusko.com

Jednu takvu igru možete igrati na stranicama Ožujske pive.

Igra je prilično jednostavna, barem onome tko se makar jednom igrao sličnu igru. Imate tri čepa i morate zabiti gol tako da lupite sa čepom u “glavni” čep protivnika, ali na pravilan način – tako da uvijek jedan vaš čep mora proći kroz dva vaša čepa. Postoje 3 različita nivoa, tako da igru svatko može igrati.

Kako sam već pisao o ovakvim igricama, bilo bi puno bolje da je igra seed-ana na stranice sa online igrama. No, očito je cilj ovakve stranice bio napraviti community, pa se samim time htjelo i napraviti nešto da privuče i zadrži korisnike. Ti korisnici bi dalje trebali komunicirati, družiti se, itd… Međutim to nije tako jednostavno napraviti, pogotove ne sa samo jednom igricom nogometne tematike, bez chata itd… pa je članova stranice manje od 2.000, unatoč povezanosti stranice sa Facebook connect-om, dok je članova na Facebook-u preko 15.000. Zaista je čudno da se, ako se već odustalo od seeding-a na stranice sa online igrama, igra ne nalazi barem na Facebooku, kao aplikacija, jer bi učinak bio bolji. Mali grafički oglas na njihovom fan page-u sumnjam da je pretjerano primijećen.

Bitno je prisustvo na internetu. Gdje god. Na Facebook-u, Twitter-u, ali i na stranicama sa online igrama, na blogovima, na site-ovima sa video sadržajem i ostalim stranicama koje posjećuju mladi. Iluzija je da svi posjećuju Facebook. Prosječan korisnik mjesečno posjeti preko 80 domena, najrazličitijeg sadržaja i zato treba pomno osmisliti branding iskustvo, a prije svega razumijeti internet korisnike.

Iako je i ovo veliki pomak u Hrvatskoj i zato palac gore za Žuju…

IGRICE SU IDEALAN OBLIK DUBLJE KOMUNIKACIJE

Već sam u uvodnom postu o ovoj temi “Igre, oglašavanje, advergames” napisao kako je Društvo Srbije za odnose sa javnošću proglasilo igru “Keks na keks” najinovativnijim PR projektom na srpskom Internetu u 2009. godini. Nagrada u kategoriji “Inovativna primena novih tehnologija” (odnosno “Inovativna primjena novih tehnologija” J) je dodijeljena upravo tom projektu jer je uvođenje novog pakiranja Bambijevog Kolo keksa komunicirano kroz igricu u kojoj je korisnik srpske stranice Igre Igrice (www.igre-igrice.rs) bio u prilici da upravlja njegovom proizvodnjom i pakiranjem.

Ako slika vrijedi tisuću riječi, video tisuću slika, onda igra vrijedi još i više. Svi znamo da se kroz igru najbolje uči. Ne bih htio glumiti psihologa, ali mindset svakoga od nas u igri i zabavi je znatno prikladniji upijanju novih informacija.

Kako se to radi u svijetu?

BBC je uložio milijune u svoju TV seriju Ancient Rome (vjerojatno sličan iznos HTV-ovu ulaganju u seriju o Titu). Kako je BBC, u usporedbi sa HTV-om, ozbiljna svjetska medijska kuća, tako su uložili znatnija sredstva općenito u promociju, pa tako i u online promociju. Između ostalog su napravili i online escape igricu CDX. Igra je stvarno dobra, vizualno koristeći elemente animacije i videa, a kroz nju se zapravo na jedan nenametljiv način provlači priča o Rimu, artefaktima, oružjima itd… Igra je vrlo interaktivna te potiče i surfanje webom (kroz custom made tražilicu u samoj igri), proučavanje raznih dokumenata, a na kraju i gledanje TV serije, kako bi se upotpunilo znanje, odnosno kako bi se lakše prošli neki dijelovi igre.

Zamislite da je HTV odlučio napraviti sličnu igru, koja bi potaknula mlade da nauče više i o Titu i o tome periodu, ali i da u konačnici gledaju taj serijal. Isto tako bi se ta igra mogla vrlo lako proširiti na strana tržišta, potpomognuta brandom Tita i njegovom popularnošću, te bi se možda na taj način stvorila potražnja za otkupom TV serije…tko zna…možda bi HTV i zaradio na cijelom projektu?

Reality check…to se nikad neće desiti sa HTV-om…ajmo mi natrag na moju tezu da je komunikacija kroz igru puno dublja…

Dakle, osim drugačijeg mindseta, trajanje igranja je također bitna stavka, jer nije svejedno da li je korisnik u interakciji sa brandom nekoliko sekundi ili 10ak minuta koliko se u prosjeku igraju online igrice. U tih se 10 minuta može ispričati cijela priča, za razliku od 3,4 ključna benefita, koja se obično ističu kako na bannerima, tako i u TV reklamama.

Osim toga svi danas pričaju o angažiranom oglašavanju, a igre su dušu dale za to.

IGRE IGRAJU SVI

Prema Gemius istraživanju u Hrvatskoj su online igre među top 5 sadržaja na internet. Iako postoji jako puno stranica sa online igrama, koje su uglavnom usmjerene prema najmlađima, većina cilja na znatno širu populaciju. Na Igre Igrice su recimo najaktivniji tinejdžeri, studenti i mladi zaposleni ljudi, ali isto tako ima i puno djece i starijih (45+ godina). Budite iskreni prema sebi, pa ćete shvatiti da ste barem jednom odigrali neku od online igrica! Žene, barem one strpljive, više vole igre za razmišljanje (Nađi razlike, Mah Jong, Puzzle, escape igre i sl…barem moja cura to najviše voli J), muškarci vole auto igre, pucačine i sl…mlađe cure pak vole igre oblačenja, kuhanja, šminkanja… Dakle postoje različite igre za različite ciljne skupine, a dobra stranica sa online igrama okuplja sve.

PRODUKCIJA

U Hrvatskoj i u regiji postoji svega nekoliko kvalitetnih firmi, koji se bave ovim poslom. Revolucija, Istok Pavlović, McCann DigiPark, Proximity su samo neke firme koje vam mogu pomoći ako poželite raditi igricu. Cijena jedne igre može varirati od svega 5.000 kn do par stotina tisuća kuna, koliko bi koštala igra “Tito”.

No, kao i sa svime priča je ista…koliko para toliko muzike.

Pripazite samo kod izrade igrice da ne radite igricu samu zbog sebe, nego sa nekim ciljem. Prema tome cilju (dovođenje korisnika, konverzija, branding, informacija) bi trebali i prilagoditi neke segmente igrice. O vašem izboru cilja ovisi i ROI, a i znati ćete koju metriku pratiti. To je sve što ću vam reći, besplatno barem…

Klasično razmišljanje o oglašavanju ide iz samih početaka propagande, kojoj je osnovna svrha bila informiranje. Kako smo danas svi mi doslovce svakodnevno izbombardirani i bitnim, ali vrlo često i nebitnim informacijama (Jeste li znali recimo da je najčešći rezultat na svjetskim prvenstvima 1:0, dok je samo jednom finale SP-a završilo tim rezultatom i to 1990. u Italiiji?) informiranje je potrebno razlomiti na manje pakete informacija. Zamislite recimo da VIPNET jednom godišnje pozove sve korisnike na Trg Bana Jelačića i proglasom izdiktira sve novotarije! Također je bitno naglasiti da klasičan trgovački odnos prema oglašavanju djeluje sezonalno (back2school, Božić i Nova Godina, proljeće, ljeto…). Otuda i klasično kampanjsko razmišljanje o oglašavanju.

No što ako vaše oglašavanje tijekom kampanje ima učinka kroz dulji vremenski period? Jeli to loše? Definitivno nije. Jedino kome to može biti loše jesu marketinške agencije, koje jednom kada naprave post buy analizu smatraju posao gotovim.

Pogledajmo 2 primjera…

Igra Mah Jong Connect je odigrana preko milijun puta u 2 godine na Igre-Igrice.com, te je najigranija igrica

Mah Jong Connect je popularna igrica, koju uglavnom igraju žene. Inače Mahjong potječe iz Kine i tamo se igra u četvero, te obično za novce. Zahtijeva veliku stratešku vještinu, ali  i dozu sreće, a obično se igra za novce. No, ova verzija se može igrati pojedinačno, može se pauzirati pa je zato i vrlo zgodna kao casual online igrica. Igrica je na Igre Igrice postavljena prije 2 godine I otada je odigrana preko milijun puta, čime je stekla status najigranije igrice ikad. No, ono što je bitnije za ovu priču jest da je igrica i dalje vrlo igrana, te se odigra 30 – 50.000 puta mjesečno.

Još je bolji primjer igra Katapultirajte Gotovčeve.

Igra Katapultirajte Gotovčeve je najuspješnija hrvatska igra ikad

Igra je lansirana 23.09.2008. godine i u prvih mjesec dana je odigrana 71.224 puta. Nakon te, nazovimu ju, kampanje je igra odigrana preko 130.000 puta. U tih prvih mjesec dana se igra spominjala u svim dnevnim i trač novinama, na gotovo svim portalima, a širila se i viralnim putem. I zapravo je peak, tj. vrhunac, igranja trajao samo nekoliko dana. Definitivno nismo očekivali da će se ovakva igra igrati i dalje i to tako često, no pogriješili smo. Taj long tail je zapravo bio jači od najvećeg peaka, koji je ujedno i odličan primjer viralne kampanje.

Da smo kojim slučajem radili igru za nekog klijenta, a ne za sebe, vjerojatno bi mu uspjeli naplatiti samo tih prvih mjesec dana, mada su učinci još i jači kasnije.

Long tail, kako potpomognut seeding-om o čemu sam pisao u zadnjem postu, tako i kroz ovu vremensku komponentu, u svakom slučaju ne bismo smjeli zanemariti. Također je to nešto što se u fazi produkcije može dobro iskoristiti, jer se za vrijeme kampanje može komunicirati jedna poruka, a kasnije neka druga… no otom potom Idemo po redu… sutra je na redu Igra kao komunikacijsko sredstvo…